Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ), pored ljudstva osposobljenog za izvođenje složenih akcija zaštite i spašavanja, ima i osam pasa, pet obučenih za traženje mina i tri psa za potrage.
Koliko su ovi psi sposobni za obavljanje povjerenih im zadataka uvjerila se i ekipa Fene koja je provela jedan dan s psima i njihovim vodičima na Igmanu, gdje su izvodili vježbe traženja mina te potrage za osobama zatrpanim u ruševinama.
Direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak ima samo riječi hvale za ove vrijedne, marljive „uposlenike“ i njihove vodiče.
– Rezultati koje postižu su zadovoljavajući, sve što rade, rade krajnje dobro – kaže Solak u ragovoru za Fenu.
Navodi da pet pasa koriste u deminiranju, a imaju i pse za potrage u lavinama, ruševinama ili na nekom širokom prostoru kada se ljudi izgube.
Solak ističe da se svaki dan vodiča pasa i deminera zasniva na treningu, na obuci i na fizičkoj spremi što njih samih, što pasa.
– Ljudi koji vode pse moraju biti demineri, moraju imati svu zaštitnu opremu. Do sad se kod nas nije desila nesreća, niti je zabilježeno da je pas stao na minu ili da je aktivirao, niti da je naveo našeg deminera u minsko polje, ili da je došlo do sličnih stvari – ističe Solak.
Dodaje da su psi, kad se istreniraju, veoma, veoma dobri u svom poslu.
Po njegovim riječima, trenutno se kao najbolji radni pas pokazao belgijski ovčar malinoa i njemački ovčar.
– Mi imao te dvije pasmine. U većini slučajeva su ovi psi kao najbolji radni psi. Mi ih osposobljavamo i obučavamo konkretno i za, ne daj bože, zemljotrese, neko klizište kad bi se pojavilo ti su psi obučeni da nađu unesrećenog – ističe direktor FUCZ.
Naglašava da su na međunarodnim obukama koje su imali u Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji, ostvarili zapažene rezultate, da su njihovi psi nalazili unesrećenog do 10 sekundi, a prosjek je oko šest sekundi po čovjeku, dok su drugi tražili i do minutu.
– Sve je do treninga i do toga kako se odnosimo prema njima. Svakako možemo reći da su rezultati koje smo postigli veoma dobri – ocijenio je Solak.
Pojašnjava da prilikom potraga širokog prostora, kad puštaju sa povodca pse koji traže unesrećenog, na njih stavljaju GPS lokatore i vodič može pratiti gdje su sve bili i koji prostor su pretražili.
Federalna uprava civilne zaštite pse nabavlja tako što ih ili kupuje ili dobija kroz donacije i projekte.
– Marshall Legacy Institute iz Sjedinjenih Američkih Država nam je donirao tri psa. Pse za potragu smo kupili prije četiri godine. Prošli su obuku sa trenerima i s našim ljudima – navodi Solak.
Koliko su psi koje posjeduje Federalna uprava civilne zaštite osposobljeni za poslove koje obavljaju najbolje svjedoče nagrade i priznanja koja dobivaju.
Alden Ćesko i njegov pas Betsy 2014. godine dobili su prestižnu nagradu koju dodjeljuje Marshall Legacy Institute iz Baltimora (SAD). Kako je navedeno u obavještenju o dodjeli nagrade, vodič Ćesko i pas Betsy su zaslužili nagradu „zbog izvanredne povezanosti čovjeka i psa, uzorne radne etike i profesionalizma i sjajnih rezultata rada koje su ostvarili od 2009. spašavajući i poboljšavajući živote širom BiH“.
Ćesko pojašnjava da se prilikom dodjeljivanja nagrade gledao cjelokupan rad njega i njegovog psa, njihov cjelokupni zajednički učinak koji su ostvarili.
Alden Ćesko je uposlenik Federalne uprave civilne zaštite i trenutno radi sa dva psa, to su njemački ovčar Betsy i belgijski ovčar Ogi. Kaže da su ova dva psa obučena i namijenjena za otkrivanje eksplozivnih naprava – mina, granata, NUS-a i ostalog.
Sa Betsy radi već sedam godina, a sa Ogijem godinu dana – priča Ćesko, nakon što je sa svojim psima demonstrirao kako vrše pretragu u minskom polju.
Ističe da konstantno treba trenirati, te dodaje da su ovi psi bili u Centru za obuku pasa za otkrivanje mina u BiH – MDDC u Konjicu.
– Tu su počeli s njima trenirati, onda su ih nama donirali. Ti su psi bili 60-70 posto već obučeni i mi smo nastavili s njima rad i trening. Svaki dan moramo trenirati da bi bili sigurni, da bi i oni znali šta rade – navodi Ćesko.
Na samom početku je to, dodaje on, sve u sklopu igre, igra-trening. Kad je pas mali, sa šest, sedam, osam mjeseci starosti, s njim se krene uz igru – uz lopticu, igru, hranu.
– Postavi se par malih komadića loptice i pustimo ga da njuši, da traži. Nakon nekog vremena kad vidimo da je postigao nivo koji smo tražili, umjesto loptice zamjenjujemo s komadićima eksploziva i puštamo ga da traži. Kada nađe bacamo mu lopticu i to mu je nagrada. Kada je prošao i tu fazu, postavljamo školske mine s eksplozivom bez upaljača i nastavljamo trening – pojašnjava Česko.
Ističe da je suština kombinacija igre i rada, „jer ako ćete biti grubi prema psu, bez igre, nismo postigli ništa“.
Dok Betsy nakon uspješno obavljene vježbe, odmara u hladu, Alden kaže da ona može raditi još par godina nakon čega će u zasluženu mirovinu.
– Kada je budemo penzionisali, ja ću je uzeti sebi. Toliko smo zajedno prošli da ne bi dopustio da bilo šta drugo uradim s njom osim da je odvedem svojoj kući – govori Ćesko, ističući koliko je jaka veza između vodiča i njegovog psa.
Izlažući se opasnostima, čovjek i pas se zbližavaju i postaju više od radnih kolega. Postaju prijatelji, koji na radnom mjestu brinu jedan o drugom.
Na kraju razgovora kaže da mu je zadovoljstvo što radi ovaj posao i što radi baš s ovim psima.
Jasmin Imširović radi u Federalnoj upravi civilne zaštite 17 godina i trenutno je vođa tima za POEK (Pas otkrivač eksploziva) i za potrage.
Nakon što je sa psom pokazao vježbu potrage za osobama zatrpanim u ruševinama, Imširović kaže da su psi obučeni za potragu za osobama u slučaju zemljotresa ili nekih drugih većih nepogoda gdje su se stvorile ruševine, da li zbog vremenskih nepogoda ili zemljotresa, a obučeni su i za spašavanje iz lavina u zimskom periodu.
Isto tako, ističe da rade potrage za izgubljenim osobama na otvorenim terenima koje su zalutale, izgubile se i ostale u nepristupačnim terenima. Ovi su psi izuzetno dobri u tim pretragama.
Da bi potraga, posebno na otvorenom terenu, bila što uspješnija koriste i GPS lokatore koji se stavljaju psu oko vrata. Imširović pojašnjava da uvijek na svom GPS-u ima poziciju psa tako da u svakom momentu zna gdje se nalazi.
– Uređaj pokazuje sve aktivnosti psa, kompletnu pretragu. Na kraju dana, kad se vratimo s terena, uređaj prikopčamo na kompjuter i na karti vidim kompletan teren. Vidimo kompletnu mapu kretanja i mene i psa – pojašnjava Imširović.
Kaže da sa ovim psima za potrage radi već dvije godine i s njima je konstantno svaki dan.
Navodi da su tri psa koji se koriste za potrage belgijski ovčari malinoe, a za deminiranje su obučene četiri malinoe i jedan njemački ovčar.
– Malinoa je izuzetan radan pas. Teško se umara, aktivan je, dug mu je vijek. Lagan je za održavanje, izuzetno jak, uporan pas. Ima sve karakteristike koje bi trebale radnom psu. Jako je poslušan, izdržljiv, istrajan je. To je ono što je nama i potrebno – ističe Imširović.
I on kaže da kada ih „penzionišu“, kada završe svoj radni vijek, pse obično uzmu vodiči jer se ne mogu rastati, s obzirom na čvrste i jake veze koje se između psa i njegovog vodiča uspostave tokom godina zajedničkog rada.