Izabrati najboljeg boksera svih vremena nezahvalan je zadatak jer se osoba uvijek nosi subjektivnim razmišljanjem. U konkurenciji su zasigurno Muhamed Ali, Rocky Marciano, Sugar Ray Robinson, Joe Luis ili Mike Tyson. No, od svih njih, samo jedan je uspio postati legenda zbog načina borbe u, ali i van ringa.
Muhamed Ali vs Sonny Liston – 25. februar 1964. godine
Većina spomenutih boksera borili su se prije Alija i imaju zaslugu u podizanju boksa do njegovog zlatnog doba, a kruna tog doba upravo je Cassius Clay, odnosno Muhamed Ali.
Prvi veliki meč Alija je borba za titulu prvaka svijeta u superteškoj kategoriji kada je savladao Sonnyja Listona. Prije meča, Ali je Listonu dolazio pred kući i provocirao, te ga nazivao „big ugly bear – veliki ružni medvjed“.
Ali je pobijedio tehničkim nokautom kada je Liston predao meč na otvaranju sedme runde.
U maju idućeg godine dvojac se opet sastao, a i ovaj put Ali je izašao kao pobjednik nokautirajući Listona u prvoj rundi, a Alijev udarac bio je toliko brz da dosta ljudi u dvorani uopće nije vidjela, te su mislili da je Liston odglumio pad.
Ovo je i jedna od najkontroverznijih borbi u historiji. Naime, Liston je pao u 1:44, a ustao u 1:56 u prvoj rundi i nastavio se boriti, da bi sudija na 2:12 prekinuo meč.
Muhamed Ali vs Joe Frazier (Borba stoljeća – 8. mart 1971. godine)
Nedugo nakon ovih borbi Aliju je oduzet pojas i zabranjeno boksovanje jer je odbijao ići u rat u Vijetnamu. Kada se ponovo počeo boriti šampion je bio Joe Frazier. Naravno, Ali je izazvao prvaka.
U meču nazvanom „Borba stoljeća“ susreli su se borbi koji su do tada imali neokaljan skor. Frazier je slavio u svih dotadašnjih 26 mečeva, od čega čak 23 puta nokautom, dok je Ali u 31 borbi isto toliko puta pobijedio, od čega 25 puta nokautom.
Meč je održan 8. marta 1971. godine u Madison Square Gardenu u New Yorku, a Frazier je nanio prvi poraz Aliju jednoglasnom odlukom sudija nakon 15 rundi. Bio je to početak jednog od najvećih rivalstava u historiji sporta.
Dva protivnika koja su bilja u odnosu ljubavi, mržnje i međusobnog poštovanja, iako to na trentke nije djelovalo tako.
Već u narednoj borbi Ali je osvojio titulu prvaka po NABF-u, a 1974. godine opet se susreo sa Frazierom koji je prije toga titulu izgubio od Goergea Foremana. Ovaj put Ali je pobijedio odlukom sudija nakon 12 rundi, čime je stekao pravo da izazove šampiona Foremana.
Muhamed Ali vs George Foreman (Rumble in the Jungle 30. oktobar 1974. godine)
Jedna od najvećih i najboljih borbi u historiji održana je u Zairu, danas Demokratska Republika Kongo, u gradu Kihshasa. Borba je zbog gledalaca u SAD-u održana u četiri sata ujutro, no i pored toga stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a publika je bila vidno na strani Alija.
Interesantno, ovaj meč kao pomoćni komentator radio je Frazier.
Meč je održan u Kongu jer su Ali i Foreman potpisali ugovore sa agentom Don Kingom da će se boriti ako ovaj osigura nagradni fond od pet miliona dolara. Pošto King nije imao taj novac, počeo je tražiti zemlje koje su bile spremne sponzorisati meč, a to je rado prihvatio diktator Zaira Mobutu Sese Seko, znajući šta će meč značiti za promociju zemlje.
Meč je održan po visokoj temperaturi karakterističnoj za taj dio svijeta, no i pored toga bio je brutalan od početka do kraja. Ali je koristio u potpunosti neobičnu stragediju, bacao se na užad i primao udarce, čekajući da se protivnik otvori kako bi mu uputio munjevit direkt. Borci su se toliko „divljački“ udarali da su u nekoliko navrata direkte zaustavljali direktima.
U osmoj rundi Ali je opet bio na užadima, uspio je zadati dva udarca, izvukao se iz užadi i nokautirao Foremana.
Muhamed Ali vs Joe Frazier III (Thrilla in Manila – 1. oktobar 1975. godine)
Po mnogima ova borba bila je najveća u historiji, a predstavila je sve ono što povezujemo sa boksom – izdržljivost, snagu i hrabrost.
Meč je nazvan Thrilla in Manila jer je Ali prije borbe provocirao Fraziera rimom koju ne treba prevoditi: „killa and a thrilla and a chilla, when I get that gorilla in Manila“.
Ne treba ni govoriti da se borci, za razliku od današnjih, nisu štedili. Za ovu borbu vezana je jedna intrigantna činjenica.
U 14. rundi Ali je svojim trenerima rekao da ne može više, no izašao je i odboksao je 15. rundu. Kada se opet vratio u svoj ugao ponovio je da ne može više jer nikada nije bio bliže smrti. Istovremeno, u drugom uglu Frazier, kojem su oba oka bila zatvorena, svađao se sa svojim trenerom jer je ovaj želio ubaciti bijeli peškir, strahujući za život svog borca.
Baš kada su se iz Alijevog ugla spremali ubaciti peškir, preduhitrili su ih iz Frazierovog, te je Ali odbranio titulu prvaka.
Iako je prije borbe svakakvim riječima vrijeđao protivnika, Ali je kasnije Frazierovom sinu rekao: „Ako bih išao u Božiji rat, želio bih da Joe bude pored mene“.
Frazier je umro 2011. godine, a nekoliko godina prije smrti rekao je da nikada svom treneru nije oprostio što je ubacio peškir u ring.
Ali je pojas prvaka svijeta izgubio u februaru 1978. godine od Leona Spinksa, no isti je vratio već u septembru, da bi ga opet, po posljedni put, izgubio u oktobru 1980. godine od Larryja Holmesa.
Muhammad Ali vs Antonio Inoki (26. juni 1976. godine)
Ova borba bila je pretača MMA i, barem na papiru, revijalni meč u kojem su se sastali profesionalni japanski hrvač Antonio Inoki i prvak svijeta u boksu.
Inoki je rado forsirao borbe sa prvacima u drugim borilačkim vještinama jer je želio dokazati da je hrvanje superiornije od ostalih.
Ali se u meču borio s rukavicama, dok je Inoki bio bez njih i udarao je nogama.
Navodno, meč je trebao biti namješten – Ali bi „slučajno“ udario sudiju i nokautirao ga, a dok bi bokser gledao onesviještenog sudiju, Inoki bi nokautirao Alija. No, kada je Ali saznao za te planove pobjesnio je i rekao da se borba može odigrati samo ako bude poštena.
U konačnici, kada je meč počeo Ali je provocirao Inokija nazivavši ga kukavicom i govoreći: „Inoki se ne zna boriti“.
Iako je Ali to govorio, Japanac je pokazao da se itekako zna boriti, pošto je Ali uputio samo šest čistih udaraca tokom čitave borbe. Nakon 15 rundi borba je proglašena neriješenom. Inoki je imao tri poena više na kraju, ali su mu sva tri oduzeta zbog nesportskog ponašanja.
Ovo je bila i najbolja moguća odluka po borce, pošto je Inoki mogao tvrditi da bi pobijedio da mu nisu oduzeti bodovi, a Ali se mogao braniti govoreći da je protivnik koristio nedozvoljena sredstava. Inače, i Inoki je kasnije prešao na islam, a to je obznanio javnosti tek 2012. godine.